...ispušni ventil...

24.07.2006., ponedjeljak

bio si ...

sad kad te se sjetim...

bili smo prijatelji,
u očima svih samo prijatelji,
ali ja sam u tebi vidjela više,
mnogo više...

za odrasle bio si samo još jedan
maloljetni delikvent,
jer radio si gluposti,
slatke gluposti...

to mi se svidjelo kod tebe,
to sam voljela,
sa tobom svaki je dan
bio put u nepoznato,
nipošto u dosadno...

prošla je godina i pol,
više ni dane ne brojim,
ne rezgovaramo,
kad se sretnemo,
pogledi nam se odbijaju
poput dva magneta
istih polova...

sad kad se sretnomo,
više se i ne poznajemo,
imamo zajedničke prijatelje,
zajednikču prošlost,
divna sjećanja i

samo jedno rezbareno drvo,
samo mi je to ostalo od tebe,
samo to imam za sebe,
od tebe, samo za sebe...

sjećaš li se svih onih večeri?
meni sjećanja polako blijede,
ali nikad neću zaboraviti
onu večer,
padali su kometi,
a mi smo ležali na vrućoj cesti,
gledali ih i željeli...

više se ne sjećam svojih želja,
ali jedno sam sigurna,
sve su bile povezane sa tobom,
uvijek si bio samo ti...

važan samo ti...
za mene jedan i jedini...

jesam li te preboljela?
neznam ni sama,
više ne osijećam uzbuđenje
kad znam da ću te vidjeti,

više nema onog ushita,
kad sam ti blizu,
ta blizina mi ništa ne znači...

kad bih barem mogla vratiti vrijeme,
samo da proživim još nekoliko večeri sa tobom,
znam, sve se događa s razlogom,
ali koji je bio za naš rastanak???

bio si, jedini za mene bio si...

23.07.2006., nedjelja

karte

karte za belu,
karte za poker,
karte za gatanje,
karte, karte i samo karte...

karte su moji jedini pravi prijatelji,
uvijek na dohvat ruke,
uvijek spremne za upotrebu...

moji ljudski prijatelji,
zanima vas tko su?

zanima i mene, poznanici ili prijatelji??
više nije lako razlučiti..

kako odlučiti
koga poštovati,
a koga se kloniti?

oni koji vam se ne sviđaju,
na kraju se pokažu najboljima,
a oni koji su savršeni,
uvijek vas razočaraju...

kako to izbjeći?
kako od toga pobjeći?

ne želim ih više sresti,
povrijedili su me,
ne mogu to sa uma smesti...

kako reći da je gotovo,
kako reći da je kraj?

kako reći NE??!
pokraj njih sam slaba,
samo ja,
jedino ja,
slaba...

i na kraju opet mi ostaju karte,
jer samo one shvaćaju,
samo one nadu daju,
samo sa njima mogu pobijediti...

to je ono što mi treba,
jedna pobjeda,
samo jedna, nakon tolikih poraza...

22.07.2006., subota

nikad nije dovoljno...

moj život je očajan,
moj život je jadan,
ja sam sama,
na kraju sam uvijek sama...

svi u meni vide sretnu djevojku,
nitko ne gleda dublje,
nitko ne pokušava shvatiti,
nitko ne vidi tugu u očima...

nitko ne vidi tugu u očima,
jer zamaskirana je u neiskreni,
stalni osmjeh na mojem licu...

da, ja sam sretna na prvi pogled,
ali svi me pogledaju samo jednom,
i prvi dojam im je dovoljan...

nemam pravu prijateljicu,
kojoj bi sve svoje tuge rekla,
na čijem bi ramenu plakala...

ne želim pokazati da sam slaba,
time bi samo drugima pobjedu donijela,
svi misle da sam jaka,
tako prokleto savršena,
ali ni to nije dovoljno,
mojim roditeljima...

savršeni prosjek u školi,
alkohola ni kapi,
od dima cigareta bježim,
ali ni to nije dovoljno,
nikad nije dovoljno...

samo...

samo želim nekoga tko će me razumijeti,
tko će me voljeti zbog toga tko sam i što sam,
ne želim biti na teret nikome,
ne želim slušati zapovijedi,
ne želim biti uvijek savršena,
to je teško...

samo želim da me drugi poštuju,
samo želim da moja sreća roditeljima ne smeta,
samo želim da prihvate moje snove,
samo da im se ne rugaju,
samo da me ne uspoređuju sa njom,
mojom sestrom sveticom...

samo se ja uvijek istićem,
samo sam ja drugačija,
samo ja imam skupe snove,
samo mene zanimaju stvari nove...

samo neka me razumiju, ako me vole,
neka me shvate...
znam da sam drukčija i da im smeta,
ali samo je ona sveta,
moja sestra svetica...

i...

ja to ne želim raditi
i ja to neću raditi...
ja samo želim biti sretna,
samo želim živjeti svoj život...

samo čekam dan kad će sve to proći,
samo čekam dan kad ću se odseliti...
samo čekam dan kad ću moći
sama donositi odluke...

moj stil života im se ne sviđa,
moji prijatelji im se ne sviđaju,
moje ponašanje nije dobro,
moja sestra je svetica...

ne razumiju me
i ne pokušavaju me shvatiti...
moja sreća njima smeta,
moja sestra je svetica...

sve moje teme,
sve što me zanima,
nijma je to glupost...
nisu me dobro odgojili, sami su si krivi,
to su moji roditelji...

13.05.2006., subota

svi pjevaju,
ja ne čujem!
nikome se ne radujem,
samo tebe očekujem!


nonononononononono

10.05.2006., srijeda

i opet sam tužna


opet je zafrkancije otišla predaleko, ali ovaj put sam ja nastradala, ni kriva ni dužna...
netko se poigrava s mojim prijateljima, a oni optužuju mene, sad ne razgovaraju sa mnom,
a ni ne shvaćaju kako je meni teško...
možda nikad u javnosti ne pokazujem osjećaje, ali strah me da bi mogla poćeti.
danas nisam bila dobre volje, bila sam tužna zbog svega toga i što je najgore, mnogi su to primjetili...
čini mi se da bi jedan od njih i razgovarao sa mnom, ali ponos i mene i njega sprećava u tome...
oni mogu imati osjećaje i pokazivati ih i svi ih tješe, a kad je slučajno nešto kažem, meni se smiju. to boli.
ja samo trebam dokazati da nisam ona za koju misle da jesam, ali kako to učiniti? to je nemoguće???!!!

28.04.2006., petak

ljubav

ja samo tražim ljubav
čistu i iskrenu
da mi bude svjetlo u tami
da mi pokazuje put u noći
da mi srce zatreperi svaki put
kad znam da ćeš mi doći...

ja samo tražim ljubav
da ne budem sama
da ne prekrije me tama,
ja samo tražim ljubav
da mi pomogne
pronaći sebe,
pronaći tebe...

ja samo tražim ljubav,
samo jednu u životu,
jedinu ljepotu,
ja samo želim malo radosti,
samo želim malo vesela biti
i nekoga s kim ću to podijeliti...

13.04.2006., četvrtak

gdje ste prijatelji ??

i sada kad sam okrenula novu stranicu života, kad sam prošla još jednu prepreku, kad sam doživjela još jedan uspjeh, sad kad napokon imam razloga za slavlje, sad kad bi napokon trebala biti sretna, ne mogu biti sretna, jer nemam s kime tu sreću podijeliti, nemam s kime sve to proslaviti... gdje ste sada prijatelji ???no

08.04.2006., subota

boli ..

ova bol boli,
jer kako da ne boli,
kad shvatiš da nitko te ne voli,
kako da ne bude tuge,
kad noći su duge,
kako naći prijetelje prave,
kad svi skrivaju osjećaje,
kad svi bježe od njih ko od strave ..

kako naučiti voljeti,
kad svi ti pokazuju da to može samo boljeti.

ne možeš jedinstven biti,
jer se tako nećeš uklopiti,
ne možeš osjećaje skriti,
jednog dana sve zidove će probiti,
a toga dana ti ćeš završiti,
nigdje drugdje nego u ludnici ..

<< Arhiva >>